Sunday, January 16, 2011

Nove slike Beograda 2000-2010

Prvo nekoliko reči o fotografskoj galeriji Artget. Ona operiše u okviru KCB i predstavlja različite izložbe, domaće i strane. Video sam tamo nekoliko zaista vrhunskih izložbi (retrospektivu italijanskih neorealista, izložbu Stanka Abadžića, kolekciju fotografija koje su Voji Mitroviću poklanjali velikani za koje je radio), ali uglavnom su tu suvkasti projekti, koje me ostave ravnodušnim (Press Photo je svake godine osrednja slikovnica, nedavno su imali nešto što se zvalo "Biseri srpske fotografije", to me ostavilo ravnodušnim već u naslovu).

Nije to iznenađujuće, nemamo mi baš neku fotografsku scenu, postoje samostalni autori, raznih pristupa, ali uglavnom nedovoljno organizovani, pa i nedovoljno fokusirani; s druge strane su fotografske institucije, koje se drže pristupa od pre nekoliko decenija, a zapravo nemaju puno da ponude, čak ni kad se uporede sa sopstvenom produkcijom od pre istih tih par decenija. Naravno, nisu zainteresovani za ljude koji nisu spremni da se igraju njihovih igrica konkursa-članstava i sl. Možda ne bi ni umeli da ih nađu, čak i kad bih hteli - siguran sam da se ne snalaze na internetu. 

Ovaj tekst pišem jer želim da dam svoje mišljenje o izložbi koja je nedavno otvorena u Artgetu: "Nove slike Beograda 2000-2010". Ova izložba je orijentisana na umetnike, više nego na reportere i kustos koji je sastavio se u kratkom tekstu koji napola objašnjava, a napola pravda postojanje iste, bavio poetikama autora zastupljenih na istoj. A izložba, pa odite da je vidite. Meni je bila dosadna i čak i pomalo odvratna, kao neko jeftino prežvakavanje stilova i formi, odavno potrošenih u svetu, pa čak i kod nas, koje otkrivaju i pokazuju malo ili čak i ništa. Nešto što je valjda najviše primetno u većini domaće filmske produkcije. Tako smo imali fotografije u obliku kruga, fish-eye objektivom, pa fotografije u obliku nepravilnih figura, nastale preklapanjem više raznih fotografija, pa podražavanje reporterskog stila centralno-evropske fotografije sredine veka (ovaj deo, istina, najbolje tehnički izveden, čak i sa par iskrica - ostaje problem što se to naziva "novom fotografijom"). I sve to i nije neki nov problem samo po sebi, prosečnim fotografijama se Artget puni redovno. Problem je što te institucije, stvaralački impotentne kakve jesu, pokušavaju da nametnu norme koje će odrediti šta je to nova fotografija Beograda i u tome verovatno donekle i uspevaju, jer koriste proverene forme, glavnu gradsku foto-galeriju, pričaju o nekim poetikama, kao da one stvarno postoje u tome što pokazuju i sve u svemu, ozvaničavaju tu učmalost kao jedinu stvarnost beogradske fotografije. A ona to ipak nije. 

No comments:

Post a Comment