Tuesday, October 27, 2009

2+2 equals five



'2+2 must always be 4', Henryk Tomaszewski, Poljska, 1989

In his novel Nineteen Eighty-Four, George Orwell used the slogan ‘2 plus 2 equals five’ as a demonstration of the false dogma and absurdity expounded by a totalitarian state. In response, the protagonist of the novel, Will Smith, claims that ‘Freedom is the freedom to say that two plus two make four’. ‘Two plus two equals five’ was originally a communist slogan in the USSR suggesting that the goals of the first five year plan could be achieved a year early if people worked harder. Tomaszewski was one of the greatest masters of the Polish Poster School, which was renowned from the 1950s for its painterly approach, irony and visual metaphor.



Péter Pócs, Mađarska, 1989


Više plakata na ovom vebsajtu:
http://www.vam.ac.uk/collections/prints_books/features/designing_democracy/index.html

Thursday, October 22, 2009

Knjižara

da li ti mozda znas da li jos uvek postoji knjižara u Beogradu koja prodaje falicne knjige,
sjajna je ja sam davno jako bio i ne znam gde je sad,imam rupu u secanju, ne mogu se setiti ulice, prodavali su samo knjige sa greskama
npr, fali par strana, ima neka stamparska greska, pogresno napisane stranice, neke obrnute stranice, pravi dar za oči, pa sad raspitujem među ljudstvom znaju li gde je i da li još uvek postoji, jer mi treba

Friday, October 16, 2009

Moj drug Milan Miladinovic

htela bih da ukazem na ovaj specijalni slucaj.
meni veoma drag.

Saturday, October 10, 2009

O, Ostoja* otišao onuda!





*Ostoja (emisija"Na slovo na slovo")

Lik koji izlazi iz sirokog bureta u emisiji na slovo na slovo koji govori reci na slovo O.Druzi se sa Acimom i Micom.Neka deca su ga se i pomalo plasila.

izvor:
http://vukajlija.com/ostoja-na-slovo-na-slovo

Friday, October 9, 2009

NASA traži vodu na Mesecu

"Pa gde ste vi posli gospodo Amerikanci? Da li uopste znate? Jos jedna u nizu nenormalnih vesti. Hoce li vec jednom prestati to bombardovanje svega i svacega? Koga ste vi, by the way, pitali da tako nesto smete da uradite? Da li je svetska zajednica uopste o tome ikada razgovarala? Kakve mogu da budu posledice takve sumanute akcije? Da li na taj nacin moze da se poremeti gravitacija Meseca, a samim tim i zemlje ili ce nam, ne daj Boze, taj Mesec mozda tako osakacen pasti na glavu? Ljudi, ajde neko neka mi kaze da sve ovo samo sanjam. Ne mogu da verujem, kakva glupost!!!! KO IM JE DAO PRAVO DA TAKO NESTO URADE???!!! To sto su prvi "navodno" stigli na Mesec ne znaci da je njihov. Inace, ucinili su sve da zastite vodu na zemlji pa im samo jos fali da je nadju gore. Ljudska glupost nema granica kao ni surovost i nadmenost ovih jenkija. Pa nije to divlji zapad pa ko prvi stigne da zabode zastavicu...a i ta je zemlja pripadala Indijancima cijom je krvlju natopljena i severna i juzna Amerika. A zna se sta se desava kada svoju srecu gradis na nasreci drugih. Propast. Samo sto oni takvim svojim divljackim ponasanjem vuku sve nas zajedno u propast. Jedva cekam da se pojavi neocekivana sila iz svemira i da resi sve. Ovo je prevrsilo svaku meru ljudskog razuma."
Pipi, 9. oktobar 2009, 01:52


9. oktobar 2009, Vašington -- U potrazi za tragovima vode, NASA će danas "bombardovati" površinu Meseca. Oblak prašine koji će pri tom nastati, biće vidljiv sa Zemlje.



http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=10&dd=09&nav_category=78&nav_id=385582

Thursday, October 8, 2009

Ljudi koji slikaju samo u snu



Čehoslovačka ima 800.000 organizovanih spiritista


Ima u mnogim zemljama spiritista koji sede oko stočića ili u mraku, inače, prizivaju duhove. Ali je retka zemlja koja kao Čehoslovačka ima 800.000 organizovanih spiritista.

Centar spiritističkog pokreta u Čehoslovačkoj ne nalazi se u Pragu, već u Radvanjicama, u Šleziji, gde spiritisti imaju i zgradu svog udruženja. Sledbenici ove okultističke nauke održali su sada svoj godišnji kongres u Pragu i tom prilikom u Klam-Kalasovoj palati priredili izložbu slika svojih članova. Ta izložba imala je za dužnost da dokaže natprirodnost spiritizma.

Izloženi su radovi preko hiljadu medijuma, ljudi koji u budnom stanju većinom nemaju baš nikakvih slikarskih sposobnosti. Oni su sposobni da stvaraju svoje čudnovate radove jedino u transu, medijskom snu.

Interesovanje publike bilo je toliko da je izložba morala biti dvaput produžavana. Na poseti odista mogli bi spiritistima pozavideti i najveći umetnici.

Motivi spiritističkih slika nisu uzeti samo iz našeg ovozemaljskog života nego uglavnom iz duhovne ili astralne oblasti kojoj spiritisti poklanjaju svu svoju pažnju. Vidimo tu predele na planetama, tajanstvene demone, prepotopske pojave i geološke oblike naše zemlje u raznim fazama. Tu su , dalje, simboli bogatstva, greha, kazne. Na slikama su pretstavljeni ne samo događaji iz najstarijih biblijskih vremena nego i ličnosti iz preistorijskog doba.

U suštini, sve su to dela diletanata i između ovih mnogobrojnih slika i crteža teško je naći bar jedan jedini značajniji talenat. Izgleda da se ni „duhovi“ koji su ovim slikarima vodili poslušnu ruku ne ističu nekim naročitim umetničkim talentom i fantazijom. Palate na Marsu, na primer, imaju i baroka i secesije u isti mah, palate u potonuloj Atlantidi potsećaju na indijske pagode. Pa ipak su mnoge slike neobično zanimljive.

Jedna udovica koja u transu slika svačim pa i prstom izložila je slike iz stare iz stare Indije i Egipta, za koje su naučnici najavili da su vanredno tačne. Udovica u budnom stanju ne može da nacrta ni najprimitivniji dečji crtež.

Jedan drugi gospodin sa univerzitetskim obrazovanjem, koji je u školi bio najgori crtač, naslikao je za petnaest godina nekoliko stotina slika. On tvrdi da je njegov inspirator jedan duh koga on naziva Belim Cvetom i koji se momentalno nalazi na planeti jednog nama nepoznatog sunčanog sistema.

Na izložbi su zastupljene tri vrste medijuma. Jedni koji rade pri punoj svesti, ali bez sopstvene volje; drugi koji slikaju u polusvesnom i treći sasvim mehaničkom stanju.

U većini slučajeva medijum ne zna šta su ove slike. Tek pomoću drugog medijuma saznaje on da ove njegove slike predstavljaju, recimo, predeo sa jedne planete u Mlečnome Putu ili čoveka iz ledenog doba.

Osim slika, izloženi su ovde i neki rukopisi. To su spisi medijuma koji pišu jezikom čije reči ne razumeju. Često ne znaju ni azbuku. Ima ih koji u transu savršeno pišu starokineski, grčki, gotski. Ne samo to: na izložbi su i čitave knjige ispisane jezikom kojim, kako spiritisti tvrde, govore stanovnici na Marsu. Ili jezikom za koji ni medijum ne zna čiji je i koji nijedan filolog ne može da odgonetne.

Posetilac izložbe, za sve vreme dok gleda ove slike, nalazi se u mučnom raspoloženju; kao da je u nekoj teškoj bolesti. Kada napusti ovu zgradu, prosto mu odlane. Izgleda kao da se probudio iz neprijatnog sna.



POLITIKA, Beograd, 25. jun 1933.


Rastko Petrović

Tuesday, October 6, 2009

Art by telephone (1969)

http://ubu.artmob.ca/sound/art_by_telephone/Various-Artists_Art_By_Telephone_1969.mp3



Shortly after its opening, the Museum of Contemporary Art planned an exhibition to record the trend, incipient then and pervasive today, toward conceptualization of art. This exhibition, scheduled for the spring of 1968 and abandoned because of technical difficulties, consisted of works in different media, conceived by artists in this country and Europe and executed in Chicago on their behalf. The telephone was designated the most fitting means of communication in relaying instructions to those entrusted with fabrication of the artists' projects or enactment of their ideas. To heighten the challenge of a wholly verbal exchange, drawings, blueprints or written descriptions were avoided. -Jan van der Marck (covertext)


Participating artists: Siah Armajani, Richard Artschwager, John Baldessari, Iain Baxter, Mel Bochner, Geoge Brecht, Jack Burnham, James Lee Byars, Robert H. Cumming, Francoise Dallegret, Jan Dibbets, John Giorno, Robert Grosvenor, Hans Haacke, Richard Hamilton, Dick Higgins, Davi Det Hompson, Robert Huot, Alani Jacquet, Ed Kienholz, Joseph Kosuth, Les Levine, Sol LeWitt, Robert Morris, Bruce Nauman, Claes Oldenburg, Dennis Oppenheim, Richard Serra, Robert Smithson, Guenther Uecker, Stan Van Der Beek, Bernar Venet, Frank Lincoln, Viner Wolf Vostell, William Wegman, William T. Wiley.
 
 
preuzeto sa http://www.ubu.com/

Saturday, October 3, 2009

Prokofjev, Stravinski i Staljin

Sergej Prokofjev i Josif Staljin su umrli istog dana, 5. marta 1953. godine. Njegovo telo je zbog sveopšte gužve oko Staljinove smrti čekalo tri dana da bude odnešeno, a na sahrani je korišćeno papirno cveće i snimljena muzika - jer su svi muzičari i sve pravo cveće bili rezervisani za Staljinovu sahranu.

Za to vreme je Prokofjevljeva žena Lina (doduše već desetak godina od njega praktično razdvojena jer je švrljao sa mlađom) čamila u zatvoru osuđena na dvadeset godina zbog špijunaže jer je pokušala da svojoj majci u Španiju pošalje novac.

Ali dok još nije umro svašta je radio. Tokom rata sarađivao je sa rediteljem Sergejom Ejzenštajnom, i između ostalog napisao muziku za njegov film "Aleksandar Nevski".





U ovom filmu tevtonski vitezovi pevaju "Peregrinus, expectavi, pedes meos, in cymbalis" (oko 2:00 u gornjem videu) dok marširaju u bitku. Ovi navodno "lažni latinski stihovi" zapravo su pozajmica iz jednog dela Igora Stravinskog, a stavljajući ih u usta negativaca Prokofjev daje svoj komentar povodom odluke Stravinskog da se ne vraća u Rusiju (što je Prokofjev učinio 1935.) već ostane na trulom zapadu, kao i nekih umetničkih nesuglasica.

Uprkos rivalstvu koje je među njima dvojicom postojalo godinama, Stravinski je izjavio da je Prokofjev drugi najbolji ruski kompozitor trenutno živ - sebi naravno dodelivši prvo mesto.

Friday, October 2, 2009

Добривоје Јевтић/Азбучне песме


AХИЛ брзи

витак
горд
дугоног
ђаволаст
епски жовијалан – еротски жилав
зезнут

идеални јунак –идејно јак

( клање лудо
људи Менелајевих
није њему оптерећење )

пету
ракијом старом
трља

Ћутке увија
фланелом хлорисаним
циљ

Чему џиновски штит




Tabaković




Teremin



znam da izgleda kao da ova gospoja sve vreme govori "mmmmmmmm..." ali ne.

Lav Sergejevich Termen, izgleda, jos kao mali bio je prenadaren za sve cega se dohvatao. Ako ne cudo od deteta, ono bar, cudo od momka. Kolicina podataka vezana za njegov profesionalni, ali i privatni zivot je zapanjujuca. Fizicar, astronom i violoncelista, sef radiostanice, izumitelj detektora pokreta i bezicnog televizora, prislusnih uredjaja i naravno - teremina.
Oktobra 1920. napravio je prezentaciju instrumenta koji ce, uz male modifikacije postati ono sto vidimo na snimku (metalna sipka koja se koristi tako sto covek mase rukama i trbuhozbori "mmmmmm...") Patentirao je svoj izum (teremin, naravno) 1928. u Americi, i tamo ostao, gde je formirao laboratoriju u kojoj je razvijao elektronske instrumente. 1932. je dirigovao prvim (ikada) elektronskim orkestrom.
Baveci se upotrebom teremina u plesnoj muzici, a posle nejasne epizode i razvoda od prve zene, ruskinje, vencao se clanicom "American Negro Ballet", Lavinijom Vilijams.
1938. je, pod (opet) cudnim okolnostima dosao u SSSR. Po jednoj verziji, cak je i kidnapovan od strane pripadnika ruske obavestajne sluzbe. Odveden je u tajnu laboratoriju, na rad sa drugim velikim naucnicima i izumiteljima. Naravno, u to vreme se svuda pricalo o njegovom pogubljenju. Oslobodjen je 1956. Tokom rada u tajnoj laboratoriji, konstruisao je prvi prislusni uredjaj. Uredjaji su postavljeni u americku, britansku i francusku ambasadu, ali i Staljinov kabinet. Termen je nagradjen Staljinovom nagradom za ovaj izum. (inace, nekoliko traka sa snimcima prisluskivanja je cuvao u svom stanu)
Naravno, ima jos. Izradio je kopiju americkog grba izrezbarenu u drvetu, naravno ozvucenu, koju je americki ambasador u Moskvi dobio od grupe dece 1945. kao znak prijateljstva. Taj prislusni uredjaj (uredjaj?) je visio u kabinetu ambasadora do 1952. godine, kada je slucajno otkriven.
Posle izlaska iz onog logora, o kome smo gore pisali, 1947. prisao je KGBu i sa njima saradjivao do 1966, ponovo se ozenio i dobio dvoje dece. Takoreci, nov covek. Radio je na konzervatorijumu u Moskvi do sedamdesetih godina. 1989. ponovo putuje na zapad, u Francusku i SAD.
Umro je u Moskvi 1993. godine.

Music Is Like Painting


Francis Picabia, Music Is Like Painting, 1915

Thursday, October 1, 2009

Kina




The Western Round Table on Modern Art (1949)

 http://www.ubu.com/historical/wrtma/index.html

"There in that room, were a bunch of guys trying to think. We were most of us prima donnas, and from time to time we stopped thinking to try to pull off an epigram. But still––a bunch of guys trying to think. Still more difficult, we were trying to think aloud and trying to communicate with each other––trying to get things clear that have never been gotten clear."

Dva žira



 

 

 

 

Dobrodošli na Podmetač

Ne znam šta, al treba nešto. Pa eto ovo. Kad izraste videćemo šta je.


kafana uve kradi






pravim fotospisak gostiju.